Psihoterapeut
Biti psihoterapeut, bez obzira na terapijski modalitet, podrazumeva
dugogodišnje usvajanje raznovrsnih teorijskih i iskustvenih saznanja o čoveku,
njegovom razvoju i funkcionisanju u različitim životnim kontekstima. Uporište
ovih saznanja je u stalnom opticaju ideja koje su prisutne u nizu srodnih
oblasti nauke i umetnosti (psihologiji, medicini, antropologiji, sociologiji,
filozofiji, književnosti, dramskom, likovnom, muzičkom stvaralaštvu...).
Kao
psiholog, ja vidim osnovni cilj psihoterapije u očuvanju
mentalnog zdravlja i integriteta ličnosti. Implicitno to podrazumeva usvajanje
standarda poštovanja ličnih prava i sloboda u sklopu procesa socijalizacije,
pronalaženja sopstvenog načina doprinosa i pripadanja ljudskoj zajednici u širem
i užem smislu.
U psihoterapiji postoji mogućnost
duhovnog razvoja, ostvarenja vlastitih potencijala i osobenosti, bliskosti,
nalaženja opšteg smisla življenja i užitka u relacijama i
samostalnim aktivnostima.
U uslovima visoke zaštite
privatnosti, psihoterapeut kreira psihološki prostor za razumevanje osobe i
traženje odgovora na niz dilema i sumnji koje je opterećuju. Reč je o
ko-kreativnom procesu u kome osoba istražuje i artikuliše novi smisao
na mesto do tada neshvaćene logike osećajnosti i ponašanja.